Često postavljana pitanja

_
Kronične promjene na koži

ekcemi, ljuskanje kože, gnojni prištići,
ispadanje obrva ili trepavica

usporedite svoje simptome sa simptomima ove internet stranice
www.demodexsolutions.com

ovdje su 2 slike iz moje “prakse”:

Neki tvrdokorni osipi, lišajevi, ekcemi i akne ostaju postojani i nakon dugogodišnjih pokušaja liječenja i tretmana. Razne kreme za isušivanje, biljne kreme, kortizon kreme, promjena prehrane i drugo ponekad ostaju bez rezultata.

Tada treba razmisliti o slijedećoj jednostavnoj dijagnostičkoj mogućnosti.
Navedene promjene na koži (simptomi) mogu biti izazvane jednim nametnikom koji živi u porama i borama kože – grinje ili rastoč (latinski = demodex).

Potrebno je na mikrobiološkom dermalnom odjelu obaviti pregled sadržaja kožne masnoće. Postupak je bezbolan i brz: lagano se postruže koža i kožna masnoća s područja (ili iz blizine) koje je zahvaćeno “ekcemom“. Postrugani sadržaj pogleda se pod mikroskopom.

Ukoliko su uzrok grinje – one su brzo i lako vidljive i vrlo su često uzrok tvrdokornih ekcema/akni.
Oportuni pratioc grinja su i specifične kožne gljivice i gljivice koje se naseljavaju u korjen dlačica obrva, trepavica i rjeđe, kose (što dovodi do ispadanja dlačica).
Tada je potrebno dodatno tretirati i gljivičnu infekciju.

Više na internet stranici: www.demodexsolutions.com
vrlo efikasne kreme!

U Hrvatskoj je moguće nabaviti kvalitetne preparate kod dobrih fitoaromaterapeuta koji prave individualne recepture krema i pasti protiv grinja i kožnih gljivica za konkretnu osobu.

Detaljniji opis djelovanja vježbi disanja sa Frolovom disalicom

Fiziologija disanja
Eritrociti, crvena krvna zrnca, su krvne stanice koje prenose kisik O2 i ugljični dioksid CO2.
U trenutku prolaska kroz pluća, eritrociti se uvijek u potpunosti napune kisikom uz istovremeno otpuštanje CO2 koji izdahnemo.
U plućima, u eritrocitu dolazi do istovremenog izlaska CO2 i ulaska O2. (Verigo Bohr efekt)
Eritrociti sa O2 arterijskim sustavom dolaze do arterijskog kapilarnog sustava i ispuštaju O2 u međustaničnu tekućinu uz istovremeno preuzimanje CO2 iz međustanične tekućine.

U kapilarnom sustavu, u eritrocitu dolazi do istovremenog izlaska O2 i ulaska CO2.
O2 izlazi a CO2 ulazi u eritrocit. (Verigo-Bohr efekt)

Ukoliko u međustaničnoj tekućini ne postoji dovoljno CO2 tada O2 ne može izaći iz eritrocita.
Eritrocit sa kisikom vraća se u venski sustav i putuje natrag do pluća.
To znači da iako je krv (eritrociti) prepuna kisika, on ne izađe u tjelesne tekućinu.
Ovaj fenomen može biti tako intenzivan da jedan dio ljudi ima svijetliju vensku krv!
Ti ljudi guše se iznutra zbog nedostatka kisika u međustaničnoj tekućini.

Ovo su fiziološke činjenice, potrebno ih je poznavati.
Način da se ostvari dovoljni nivo CO2 u međustaničnoj tekućini je
kretanje (mišićni rad ima kao nusprodukt CO2)
vježbe disanja koje smanjuju hiperventilaciju– pranayama-, Bouteyko-, Frolov vježbe

U mojoj praksi, vježbe disanja sa Frolovom disalicom pokazale su se kao najefikasnije i najlakše za izvođenje.

Interesantan je podatak da je optimalno zasićenje međustanične tekućine sa CO2 ujedno i maximalno zasićenje. Svaki odmak od optimuma je poremećaj.

Zašto nedostaje CO2 u međustaničnoj tekućini? (posljedica hiperventilacije)
Odgovor nam daje već i Ayurvedska medicina, koja smatra da svaka bolest počinje sa stresom.
U kontekstu današnjeg načina života, ukoliko imamo stresni period, pokreću se isti stari biološki procesi kao da imamo npr. susret s medvjedom. Stvaraju se odgovarajući hormoni koji nam omogućuju da se suočimo sa velikim fizičkim naporom.
Mnogi poznaju riječi hormon adrenalin i “fight or flight” (bori se ili bježi)
Adrenalin omogućuje veće mišićne napore, no mnogi zaborave još jednu ključnu ulogu adrenalina.
Naime, disanje se produbi i poveća se frekvencija udaha po minuti.
Najveći dio stresa danas traje dugo vrijeme, bez odgovora u obliku borbe ili bjega.
Ukoliko stres traje duže od 3-4 tjedna, naš stari mozak poprimi ovaj modus disanja kao normalan modus.
Stresna faza u životu prođe, naš stari mozak treba ponovo 3-4 tjedna da prihvati prikladan modus disanja.
To smo prije uspijevali postići za vrijeme 3-5 tjednog godišnjeg odmora. Za to vrijeme, cijeli sustav se “smirio”, stari mozak prihvatio je smirenost kao normalan modus. Nakon višetjednog godišnjeg odmora vraćali smo se na radno mjesto svježi i odmoreni.
Danas se to pre rijetko događa.

Zadržavamo stresni modus disanja, tako da u stanju mirovanja (sjedenja, vožnje, rada, spavanja) i dalje dišemo kao da trčimo (borba ili bjeg).
Na taj način smo u stanju hiperventilacije. Ne stvara se potreban CO2 iz mišićnog rada, i mi polako izdišemo CO2 iz međustanične tekućine.
Nedostatak CO2 u međustaničnoj tekućini dovodi do toga da se O2 iz eritrocita ne ispušta. Stanice više nemaju mogućnost dobiti kisik u citoplazmu, mitohondriji nemaju dovoljno kisika za svoj rad.
To je početak svake bolesti. (barem tako kaže Ayurveda)

Leaky guts syndrom = sindrom propusnog crijeva

je posljedica vrlo nepovoljne promjene crijevne flore.
Ova vrsta poremećaja dovodi kao posljedicu i nepovoljnu promjenu svih drugih flora u tijelu –
vaginalna flora, flora bronha i pluća (leaky lungs syndrom), flora u ustima, sinusnim šupljinama.

Dobra crijevna flora je, izmeđuostalog, glavni i jedini “dihtung” našeg crijeva.

Ukoliko je oštećena, otpadne tvari iz crijeva počet će prodirati iz crijeva natrag u limfotok i krvotok. Isto se događa s poluprobavljenim namirnicama.
Tako mogu poluprobavljene makromolekule namirnica koje smo pojeli, difundirati kroz propusno crijevo u limfotok i krvotok i na taj način prouzročiti niz problema.
(preopterećenje imunološkog sustava, preopterećenje jetre, nadraživanje epitela žila i kapilara – arterijskih, venskih i limfatičkih).

Dodatno, zbog ovog vrlo čestog fenomena, postaju upitni rezultati raznih krvnih testova intolerancije/alergije na pojedinačne namirnice (IgG, IgM itd.).

Jer, ukoliko poluprobavljene makromolekule jedne namirnice uđe u krvotok, naše tijelo mora se zaštititi i odstraniti ove tvari kojima tu nije mjesto.

Stvaraju se antitijela u krvi. Antitjela se tada tumače kao alergija na hranu, no radi se “samo” o propusnom crijevu.
Sindrom propusnog crijeva vrlo je često izražen u zadnjem dijelu crijeva, rektumu, direktno je i vrlo velikim dijelom odgovoran za sve probleme u maloj zdjelici – oboljenja prostate, rodnice, maternice.
Potrebno je duže vrijeme za oporavak kao i poznavanje više korisnih i učinkovitih postupaka i preparata, primjerene prehrane, koji mogu pomoći pri ozdravljenju i vrlo kroničnih oboljenja.

Metabolizam stanice-izgaranje šećera

Fermentacija glukoze kao izvor energije jedna je od mogućnosti stanice da proizvede energiju. To je jedno evolucijsko dostignuće svake stanice koje postoji kao software u DNA.
U zdravoj stanici ovaj, evolucijski gledano, puno stariji način proizvodnje energije nije u funkciji.
U trenutku kad stanica ostane bez ATP energije, uključuje ovu rezervu.
(zbog na primjer nedostatka enzima potrebnih za ATP stvaranje energije).
No, ostala je mogućnost archaea-e da, ovisno o unutrašnjem miljeu, (tj.u nuždi) može proizvoditi energiju i na „stari“ način – fermentacijom/vrenjem šećera tj. anaerobno (bez kisika).
Danas se takva ljudska stanica naziva – rak stanica.

Po današnjim saznanjima pretpostavlja se da ljudska stanična jezgra ima biološki i evolucijski gledano – dvostruki genom.
U pradavno doba, doba jednostaničnih organizama, došlo je do “spajanja“ dvije različite stanice kojima su genomi ostali neovisani jedan o drugom.
Ova pretpostavka o dvostrukoj prirodi genoma svake stanice objašnjava suvislo mnoge promjene koje možemo u praksi promatrati.
Početkom 70-tih godina znanstvenici su u dubinama oceana pronašli jednostanični organizam BEZ stanične jezgre. Ovaj je jednostanični organizam anaeroban (stvara potrebnu energiju BEZ kisika). Takav organizam do tada je bio još nepoznat, a postojeća znanja o evoluciji/biologiji dobila su važan novi podatak.
Archaea je naziv za ove jednostanične anaerobne organizme bez stanične jezgre.
Osim toga postoje i neke vrste bakterija BEZ stanične jezgre.
Nadalje, postoje i eukaria – to su stanice s pravom staničnom jezgrom.
Prije vjerojatno 2,1 milijardi godina velike stanice archaea poslužile su kao stanice domaćini bakterijama bez stanične jezgre. Tako je nastala nova vrsta stanica – eukaria.
Iz eukaria stanica razvili su se svi viši organizmi tzv.višestanični organizmi – sve do biljaka, životinja i čovjeka.
Odlučujuća revolucionarna (biološko/evolucijska) spoznaja je da su sve eukaria stanice nastale fuzijom(spajanjem) i novostvorenom simbiozom prve dvije vrste organizama (archaea plus bakterije bez stanične jezgre).
S vremenom u eukariji su se razvili tzv. stanični organi kao i stanična jezgra. U “novoj“ staničnoj jezgri spojili su se genomi archaea-e (A – genom) i bakterije bez stanične jezgre (B – genom). Bakterije koje su postale dio eukarije unesle su u simbiozu svoju veliku prednost aerobnog metabolizma (stvaranje energije uz pomoć kisika).
Dobivanje energije uz pomoć „sagorijevanja“ kisika (ATP produkcija) je
energetski gledano bitno izdašnija od dobivanja energije putem fermentacije/vrenja šećera (glikoliza).
Archaea stanice mogle su stvarati vrlo malo energije fermentacijom glukoze, tako da su također ovom fuzijom (spajanjem u simbiozu s bakterijom bez stanične jezgre) profitirale od aerobnog (SA kisikom) metabolizma bakterije bez stanične jezgre.

Danas se „potomci“ fuzionirane bakterije bez stanične jezgre nazivaju mitohondriji. Tokom mnogo milijuna godina ova se simbioza razvila i postala vrlo kompleksna.

No, ostala je mogućnost archaea-e da, ovisno o unutrašnjem miljeu, (tj.u nuždi) može proizvoditi energiju i na „stari“ način – fermentacijom/vrenjem šećera tj. anaerobno (bez kisika).
Danas se takva ljudska stanica naziva – rak stanica.

Biokemičar i nobelovac Otto Warburg još je 20-ih godina prošlog stoljeća otkrio i opisao ove biološke stanične procese. Opisao je da stanica raka usprkos postojećeg kisika više ne proizvodi energiju uz pomoć kisika (ATP produkcija) već pretežno fermentacijom glukoze u staničnoj plazmi (glikoliza).
Ukoliko se milje unutar stanice promijeni, uvjeti za rad/život mitohondrija pogoršavaju se.
S vremenom se broj mitohondrija u stanici smanjuje. Preostali mitohondriji u stanici smanjuju svoju ATP produkciju. Time je eukarija stanica “umrla“. U tom trenutku postaje aktivan A-genom. Evolucijski/biološki gledano eukarija je regresirala u archaea-u. Ove archaea stanice produciraju ATP uz pomoć glikolize s posljedicom stvaranja vrlo velike proizvodnje toksičnih metaboličkih tvari koje se nagomilavaju u staničnoj plazmi. Stanica se nastoji očistiti od ovih metaboličkih nusprodukata i izlučuje ih u okolni međustanični prostor (Pischinger-ov sistem, međustanična tekućina, “matrix”). Jedan od glavnih otrovnih produkata je lijevo rotirajuća mliječna kiselina – vrlo jaka kiselina (ne treba je zamijeniti
s “dobrom“ desno rotirajućom mliječnom kiselinom). U tkivu tumora uvijek se nalazi visoka koncentracija lijevo rotirajuće mliječne kiseline.
Jedna od pretpostavki je da ostale otrovne metaboličke produkte stanica nastoji “prorijediti“ time da se ubrzano dijeli jer više stanica akumulira više toksičnih produkata. Možda pak te otrovne tvari potiču stanice na brže dijeljenje. Sve u svemu dolazi do stvaranja sve većeg broja rak-stanica.
Od 20-ih godina do danas napisano je mnogo studija koje potkrepljuju i potvrđuju ove navode.

Overgrowth syndom

Overgrowth syndom =
sindrom proširenog rasta bakterijskih kultura iz debelog crijeva u tanko crijevo

Debelo crijevo ima svoju specifičnu crijevnu floru.
Tanko crijevo, u svojem završnom dijelu također ima svoju specifičnu floru koja se razlikuje od flore debelog crijeva.
Tanko i debelo crijevo razdvojeni su zaporkom (iliozekalna zaporka) koja se otvara samo pri prolasku probavne kašice iz tankog u debelo crijevo.

Na kraju tankog crijeva u dužini oko 25 cm nalazi se limfatički organ Peyerove pločice.
Peyerove pločice su dio tzv. MALT sistema (mucosa associated lymphoid tissue, engl.) koje su vrlo važno limfatičko tijelo crijevne sluznice vezano za kvalitetu i snagu našeg imunološkog sustava.

Tu se nalaze nakupine specijalnih stanica koje “čuvaju informacije” o stečenom imunitetu, vrše “obuku” jednog dijela naših bijelih krvnih zrnaca i igraju važnu ulogu obrane od crijevnih infekcija.

Overgrowth syndom je pojava kad patogena flora iz debelog crijeva prodire kroz zaporku i naseljava se u području tankog crijeva.
Posljedice ove pojave je slabljenje imuniteta, stečenog i općeg.
Patogena flora iz debelog crijeva je glavni uzrok ovog sindroma.

Parkinson
Parkinsonova bolest relativno često može se tretirati putem supstitucije jedne aminokiseline.
Na engleskom ta se aminokiselina zove Glutathione.
pogledajte YouTube prilog:
http://www.youtube.com/watch?v=6qV0UEz87V0
Svakako vrijedi isprobati!!
U mojoj dosadašnjoj praksi preko polovice oboljelih odlično je reagiralo na Glutathione.
Najčešće se substitucija vrši kao intravenozna infuzija 600mg (ili više) aminokiseline i daje najbolje rezultate.
Postoje i američki preparati u obliku inhalacije i čepića.
Više informacija lako ćete pronaći na internetu.
Tabletirani i kapsulirani oblici ove aminokiseline nisu efikasni.
Tretiranje Parkinsonove bolesti pomoću aminokiseline Glutathione svrstano je pod
terapijsku substituciju.
To znači da je vjerojatan uzrok Parkinsonove bolesti nedostatak ove aminokiseline u tijelu i za očuvanje postignutih dobrih rezultata mora se trajno nastaviti sa substitucijom.
Troškovi ove terapije su relativno niski i omogućuju trajnu primjenu.
Glutathione za intravenoznu upotrebu može se lako kupiti u Italiji, Njemačkoj i Austriji.
Glutathione u obliku inhalacija i čepića, za sada samo u USA.
Više o ovoj temi na individualan upit.
Spenglersan test krvi
Spenglersan Bluttest razvio je dr.med. Karl Spengler i upotrebljava se već preko 50 godina.
Pojednostavljeno opisano, moguće je ustanoviti razne vrste opterećenja imunološkog sustava. Između ostalog moguće je ustanoviti da li postoje kronična žarista u tijelu i gdje se nalaze. Posebno interesantno kod rezistentnih kroničnih oboljenja.
Također vrlo interesntna mogućnost provjere imunoloških preopterećenja od cjepiva (tuberkulinsko preopterećenje), od devitaliziranih zubi i drugo.
www.spenglersan.de
u suradnji sa
dr. stom. Romana Brnčić
www.stomatolog-brncic.hr
Što su toksini

Toksini su unešene tvari i energije (hranom, vodom, zrakom idr.) koje štete organizmu, u količinama koje tijelo ne može izlučiti ili su stvorene u samom tijelu:

• teški metali

• neprobavljive tvari (konzervansi, umjetne boje idr.)

• poluprobavljena hrana koju tijelo nije dobro metaboliziralo (poluprobavljene tvari zbog npr. prevelikih količina obroka ili tvari nastale u crijevima kroz:
      – vrenje – stvaranje velikih količina kiselina, alkohola, plinova i drugih tvari iz prevelikih    obroka ugljikohidrata
      – gnjilenje – stvaranje vrlo toksičnih plinova i tvari nastalih gnjilenjem prevelikih obroka bjelančevina
      – patogenu crijevnu floru i njihove metaboličke produkte
• tvari koje stvaraju patogeni organizmi u tijelu (npr. u avitalnom zubu)
• tvari zaostale u naborima crijeva
• razne tvari koje prodiru iz crijeva natrag u limfni sustav (tzv. engl. leaky guts syndrom)
• razne tvari koje producira naše tijelo u svrhu regulacije poremećenog metabolizma (npr. homocistein, kolesterol, razne vrste kalcifikata i drugi)
• razne tvari i toksini koji nastaju u tijelu zbog intenzivnih negativnih emocija
Drugi, manje spominjani uzroci slabljenja imunološkog sustava
Osim sistematskog uništavanja crijevne flore, (antibiotici, previše jednostavnih šećera i drugih ugljikohidrata u prehrani, neprobavljiva hrana isl.) postoje i drugi važni uzroci slabljenja imunološkog sustava.
Vrijedno je upoznati slijedeće česte uzroke:
1.
Cijepljenje
O štetnosti cijepljenja je danas, na sreću, dostupno dovoljno kvalitetnih podataka i članaka.
Ovdje tekst dr. med. Lidije Gajski : CIJEPLJENJE  (na listi za freedownload)
Svakako je potrebno pročitati ovaj članak!!!
Samo informirani pacijent može donesti ovu važnu odluku – cijepljenje – da ili ne.
Najčešći odgovor je – NE!
Ovo vrijedi pogotovo za predškolsku djecu.
2.
Kronične upale
Naš imunološki sustav jednim se dijelom može usporediti s mišićem.
Za dobar fitness potreban mu je redoviti napor a nakon toga odmor.
Kronične upale dovode imunološki sustav u stanje rovovskog rata, s kroničnim naporom bez ikakvog odmora, često mjesecima i godinama.
Kronična upala traje, imunološki sustav ne može je zaustaviti, dolazi do iscrpljivanja i slabljenja imunološkog sustava. Imunološki sustav postaje trom i nije više u stanju “podići vojsku” i “završiti rat”. Najčešći pokazatelj ovog stanja je pojava da osoba  tijekom 7 i više godina nikada nije razvila povišenu tjelesnu temperaturu.
Najvažnija i najtoksičnija kronična upala potiče iz tzv. mrtvih ili avitalnih zubi.
Nakon odstranjivanja korjena (živca) zuba, prostor se zapuni punilom.
No istovremeno ostaje doslovce tisuće metara dužine sitnih zubnih kanalića koji su ispunjeni živim tkivom. U sitne kanaliće punilo NE prodire.
U sitnim kanalićima počinju truliti tkiva, stvore se mikro eko-sustavi u kojima se razviju vrlo patogene anaerobne bakterijske kulture.
Još 1930-ih godina, više njemačkih liječnika ustanovilo je da iz mrtvih zubi potječu ili bolesti zglobova ili rak.

Najpoznatiji je dr. med. Wilhelm von Brehmer koji je razvio preparate za izlučivanje ovih vrlo patogenih mikroorganizama.

Danas ove preparate proizvodi tvrtka Sanum:

Arthrokehlan A protiv anaerobnih kultura koje su-uzrokuju bolesti lokomotornog aparata
Arthorkehlan U protiv anaerobnih kultura koje su-uzrokuju tumorske bolesti.
Svaki mrtvi zub je stvaran izvor bolesti. Zdravo tijelo može dugo vrijemena kompenzirati toksine i mikroorganizme iz mrtvih zubi. Oboljelo tijelo treba što prije osloboditi od ovog izvora teške toksikacije.
Koliko mi je danas poznato, jedini način za uklanjanje ove vrste kronične upale je vađenje mrtvog zuba i sanacija tkiva i kosti putem odgovarajućih preparata prirodne medicine.
druge kronične upale također su vrlo iscrpljujuće za naš imunološki sustav, svakako ih treba sanirati
(kronične upale sinusa, slijepog crijeva, mjehura itd., posebno česta je kronična upala sluznice debelog crijeva)
3. Prekratko dojenje
Već u najranijoj dobi može doći do ozbiljnih poremećaja imunološkog sustava kroz pre kratko dojenje malog djeteta. Ukoliko majka nije u mogućnosti dojiti, tada je dječja hrana jedini izlaz. No, dječja hrana za dojenčad je vrlo nova pojava u ljudskoj povijesti.
Malu djecu hranile su do “nedavno” dojilje ili žene koje su mogle ustupiti svoje mlijeko mladim majkama koje su ostale bez mlijeka.
Malo dijete u prvim mjesecima života može probavljati isključivo majčino mlijeko. Ukoliko probavni sustav malog djeteta prijevremeno dođe u kontakt s hranom za odrasle (iz pšenice i kravljeg mlijeka koje su osnove dječje hrane) u pravilu razvija trajnu preosjetljivost na ove namirnice. Dijete prerano razvija odraslu crijevnu floru i stoga dolazi do različitih poremećaju u sazrijevanju i razvoju imunološkog i probavnog sustava.
Ukoliko je malo dijete stjecajem okolnosti odraslo ili odrasta na bočici, potrebno je paralelno jačati crijevnu floru.
Detaljnije informacije na:
Natasha Campbell McBride; GAP Syndrom,
više priloga na YouTube
Vrlo često dolazi do trajnih posljedica po razvoj i sazrijevanje crijevne sluznice i flore, a stoga i do poremećaja imunološkog i probavnog sustava.
Jedan od poznatih oblika ovog problema je dio alergija, u težim slučajevima i Kronova bolest, Colitis ulcerosa, neurodemitis i drugo.
4.
pre brzo i pre često odstranjivanje apendixa = slijepog cijeva
slijepo crijevo je važna žlijezda koja omogućuje optimalno “zdravlje” debelog crijeva, uvjete potrebne za stabilnu i zdravu crijevnu floru.
Vrlo često čujem komentare da je slijepo crijevo nevažan organ, slično kao i slezena,
jer….”bez njih čovjek vrlo dobro može dalje živjeti”.
Ovaj kvazi argument sličan je kvazi argumentu da čovjek može vrlo dobro dalje živjeti i bez noge, ruke ili oka, pa čak i bez pola mozga. No vjerojatno se većinom možemo složiti da tome nije tako.
5. Nedostatak tvari i energija u organizmu
Važnost zdrave prehrane i prirodno uzgojene hrane s dobrih zemljišta, hrana koja se bere u trenutku zrelosti i koja se koristi svježa.
Remineraliziranje, unos elemenata u tragovima, enzima i vitamina pokazalo se najčešće kao nužno i obavezno.
Unos tvari i energija u obliku prikladne hrane i preparata djeluju kao impuls i pomoć našem tijelu da ponovo uspostavi unutrašnju ravnotežu.
6. Emocije i intelekt
Emocionalni život ima dubok utjecaj na sve metaboličke procese u tijelu. U pozitivnom kao i u negativnom smjeru. I službena medicina uvodi jednu novu granu – psihoneuroimunologiju.
Emocionalni život utječe na imunološki sustav, na nervni sustav kao i na energetski sustav cijele osobe.
Svima nam je poznato da nedostatak vizije i optimizma, brige, tuga, očaj i druga
stanja – jednostavno štete. Na teška emocionalna stanja treba, ovisno o afinitetima osobe, pokušati pozitivno utjecati nekom od tehnika – molitva, meditacija, afirmacije, vježbe disanja, vizualizacija itd.
Intelekt je potrebno opskrbiti novim informacijama i znanjima i omogućiti mu da “radi svoj posao” – donosi odluke i pronalazi rješenja. Odluke donosimo uvijek na osnovi postojećih informacija. Nova znanja i informacije šire horiznote, samosvijest i daju nadu, strpljivost i samodisciplinu. Zato je samoeduciranje putem dobrih knjiga obavezno!
Frolova disalica - vježbe disanja
Frolova disalica
Vježbe disanja
Iz knjige:
dr.med. Zinatulin: Healthy Breathing
iz knjige:
Osnove fiziologije
druga stručna literatura
Problem tzv. stresa usko je povezan sa popratnim fenomenom hiperventilacije. To znači da stres uzrokuje (između ostalog i) hiperventilaciju. Sretna je okolnost da voljno reduciranje hiperventilacije odmah djeluje na smanjivanje stresa i na smirivanje nervnog i endokrinog sustava. Vježbe koje to omogućuju najdetaljnije opisuju Pranayama vježbe disanja. Ayurvedsko shvaćanje etiologije bolesti najčešće se i povezuje s problematikom stresa. Zato i postoje  mnoge vježbe koje utječu na sposobnost opuštanja – yoga, meditacija itd. i “kraljica” vježbi – pranayama.
Vježbe disanja s Frolovom disalicom mogli bi opisati kao “turbo” Pranayama.
Ovaj opis zaslužuje zbog brzine postizanja odličnih rezultata. Napredak koji se prosječno postigne pranayama vježbama u ca. 3 godine, postiže se redovitim vježbanjem s Frolovom disalicom nakon 4-6 mjeseci.
Osnove fiziologije disanja
Eritrociti, crvena krvna zrnca,  su krvne stanice koje prenose kisik O2 i ugljični dioksid CO2.
U trenutku prolaska kroz pluća, eritrociti se uvijek u potpunosti napune kisikom uz istovremeno otpuštanje CO2 koji izdahnemo.
U plućima, u eritrocitu dolazi do istovremenog izlaska CO2 i ulaska O2 (Verigo-Bohr efekt).
Eritrociti sa O2 arterijskim sustavom dolaze do arterijskog kapilarnog sustava i ispuštaju O2 u međustaničnu tekućinu uz istovremeno preuzimanje CO2 iz međustanične tekućine (Verigo-Bohr efekt).
Ukoliko u međustaničnoj tekućini ne postoji dovoljno CO2 tada O2 ne može izaći iz eritrocita.
Eritrocit sa kisikom vraća se u venski sustav i putuje natrag do srca/pluća.
Crtež – kapilarni sustav – srce – pluća
To znači da iako je krv (eritrociti) prepuna kisika, no kisik ne izađe van u međustaničnu tekućinu.
Ovaj fenomen može biti tako intenzivan da jedan dio ljudi ima svijetliju vensku krv!
Ti ljudi guše se iznutra zbog nedostatka kisika u međustaničnoj tekućini, pa stoga i nedostatka kisika u svim stanicama.
Ovo su fiziološke činjenice, potrebno ih je poznavati.
Način da se ostvari dovoljni nivo CO2 u međustaničnoj tekućini je
– intenzivno kretanje – mišićni rad ima kao nusprodukt CO2
– vježbe disanja koje smanjuju/odstranjuju hiperventilaciju– pranayama-, Bouteyko-, Frolov vježbe
U mojoj praksi, vježbe disanja sa Frolovom disalicom pokazale su se kao najefikasnije i najlakše za izvođenje.
Interesantan je podatak da je optimalno zasićenje međustanične tekućine sa CO2 ujedno i maximalno zasićenje. Svaki odmak od optimuma je poremećaj.
U zdravom organizmu ima 6 – 6.5 % CO2 u krvi
Pri manjem postotku dolazi do sve većeg i većeg manjka ekstrahiranog kisika u tkiva.
Pri ca 4% – razna stanja srčanih problema
Pri ca 3% – akutna opasnost od srčanog ili moždanog infarkta
Ljekovitost vježbi s Frolovom dihalicom
U medicinskoj literaturi je jasno ustanovljeno i poznato da periodična hipoksija ima pozitivne terapeutske efekte.
– stimulira fundamentalno sve regeneracijske procese
– povećava nespecifičnu otpornost organizma
(otpornost na vrućinu, hladnoću, glad, infekcije, stres, razne intoksinacije itd.)
– omogućuje optimalno opskrbljivanje tkiva s kisikom
– poboljšava cirkulaciju u kapilarama, otvara rezervne kapilare, gradi nove kapilare
– direktno djeluje na opuštanje glatke muskulature (dolazi do vazodilatacije = cijeli vaskularni sistem se riješava spazma, bronhiji se opuštaju, itd.
– jača nespecifični imunološki sustav (odnose izmedju raznih vrsta leukocita)
– CO2 je universalni inhibitor za slobodne radikale
– štiti od radijacije ( potpora pri zračenjima tumora)
– jača neurohumoralnu regulaciju organizma
– jača nervni i hormonalni sistem
– ubrzava sve korisne metaboličke procese
– dovodi do rekonstrukcije svih tkiva, (neki patološki procesi su reversibilni, čak i reumatski poliartritis, skleroze, diabetes tip 2, psorijaza, Morbus Boeck, endometrioza, ateroskleroza, patologije srca, visoki krvni tlak…)
– CO2 je važan dio u metabolizmu ugljikohidrata, masti i bjelančevina
– regulira nervni sistem – stvara osjećaj vitalnosti i aktiviteta, djeluje protiv stanja depresije, strahova idr.
Pluća su “dodatna jetra”, ca 600 biosupstanci u plinovitom stanju se izlučuje preko pluća
Pluća proizvode različite bioaktivne substance koje između ostalog reguliraju nervni i vaskularni sistem, utiče na acidno bazičnu ravnotežu u krvi i posredno u tkivima.
Dijafragma (ošit) disanje je
–  “srce” koje pokreće limfu potiče stvaranje leukocita
– potiče venozni odtok krvi iz jetre
– ima važan utjecaj na optimalnu peristaltiku
– ima važnu ulogu pri krvotoku, tj aktivno potpomaže srce
knjige
Vladimir Frolov: Medicine Of The Third Millenium
knjiga
Dr.med. Sergej Nakifovič Zinatulin:Healthy Breathing: Advanced Techniques
za free reading na internetu
http://de.scribd.com/doc/27652232/Zinatulin-Sergej-Nakifovi%C4%8C
i mnogi drugi, sada zbog interneta dostupni “ruski” izvori
npr. dr. med. Tamara Voronina
Zašto nedostaje CO2 u međustaničnoj tekućini?
(….posljedica hiperventilacije…)
Odgovor nam daje već i Ayurvedska medicina, koja smatra da svaka bolest počinje sa stresom.
U kontekstu današnjeg načina života, ukoliko imamo stresni period u životu, pokreću se isti stari biološki procesi kao da imamo npr. susret s medvjedom. Stvaraju se odgovarajući hormoni koji nam omogućuju da se suočimo sa velikim fizičkim naporom.
Mnogi poznaju riječi hormon adrenalin i “fight or flight” (bori se ili bježi).
Adrenalin omogućuje veće mišićne napore, no mnogi zaborave još jednu ključnu ulogu adrenalina.
Naime, adrenalin dovodi do produbljivanja disanja i do povećanja frekvencije udaha po minuti. Pojačano disanje omogućuje pojačane mišićne napore.
Najveći dio stresa danas traje jedno duže vrijeme, bez odgovora u obliku borbe ili bjega.
Ukoliko stres traje duže od 3-4 tjedna, naš stari mozak poprimi ovaj modus disanja kao normalan modus.
Stresna faza u životu prođe, naš stari mozak treba ponovo 3-4-5 tjedna da prihvati prikladan modus disanja.
To smo nekad prije uspijevali postići za vrijeme 3-5 tjednog godišnjeg odmora. Za to vrijeme, cijeli nervni sustav se “smirio”, stari mozak prihvatio je smirenost kao normalan modus življenja. Nakon višetjednog godišnjeg odmora vraćali smo se na radno mjesto svježi i odmoreni.
Danas se to pre rijetko događa.
Zadržavamo stresni modus disanja, tako da u stanju mirovanja (sjedenja, vožnje, rada, spavanja) i dalje dišemo kao da trčimo (borba ili bjeg).
Na taj način smo u stanju hiperventilacije. Ne stvara se potreban CO2 iz mišićnog rada, i mi polako izdišemo CO2 iz međustanične tekućine.
Nedostatak CO2 u međustaničnoj tekućini dovodi do toga da se O2 iz eritrocita ne ispušta. Stanice više nemaju mogućnost dobiti kisik u citoplazmu, mitohondriji nemaju dovoljno kisika za svoj rad.
To je početak svake bolesti,
barem tako kaže Ayurveda / Pranayama
barem tako kažu mnogi ruski medicinski izvori…
Prostata
Karcinom prostate
Kronični prostatitis
Rak prostate  u tzv. početnom stadiju (koji je ograničen samo na ovu žlijezdu =  bez metastaza), dovoljno često se može relativno dobro tretirati metodama prirodne medicine.
Nakon 3-6 mjeseci često se relevantne vrijednosti (PSA tumorski marker, event. i drugi parametri) poboljšaju, često i normaliziraju. No sa tretmanima se nastavlja i dalje ali sa smanjenim intenzitetom.
Sveukupno vrijeme tretmana karcinoma prostate prirodnom medicinom je ca 1-2 godine.
Tretman u vlastitoj izvedi mora biti u  početku vrlo intenzivan (ca 3-4 mjeseca) i često je vrlo efikasan. U redovitim razmacima konrolira se napredak tretmana (mikroskopija vitalne krvi).
Ukoliko ne dolazi do dovoljno dobrog napretka potrebno je primjeniti i snažnije metode prirodne medicine.
Najprimjerenija metoda je lokalna hipertermija prostate.
Ukratko:
Lokalna hipertermija prostate: tretman je bezbolan,  najčešće se preporuča 2 lokalne hipertermije prostate tijekom 1 tjedna (npr. ponedjeljak i četvrtak), bez ili uz male nuspojave, doprinosi oporavku i očuvanju prostate.
Jednom dijelu pacijenata preporuča se ponavljanje ovog postupka još jednom nakon 6 mjeseci.
Tijekom 25 godina iskustva St. Georg klinike s lokalnom hipertermijom prostate potvrdjeno je da ovako tretirana prostata ne metastazira (oko 1-5%).
Volumen prostate se smanji, stoga se svi simptomi uzrokovani povećanim volumenom se povlače,
PSA tumorski marker dolazi “na normalu”.
U težim oblicima raka prostate primjenjuje se i hormonalna terapija – konvencionalni hormonalni blokeri i hormonalni blokeri iz fitoterapije.
Preporuka dr. med. Wolf, dr. med. Douwes: idealno je ne vršiti biopsiju jer nakon biopsije (relativno) često dolazi do (relativno brzog) metastaziranja.
Ovo je, naravno, pojednostavljena izjava i sve odluke i preporuke su uvijek individualizirane.
Svi muškarci koji razmišljaju o klasičnom (radioaktivnom) zračenju prostate molim da se prije toga posavjetuju s muškarcem koji je takav tretman prošao.