Rolfing
_
Rolfing je vrlo učinkovit i intenzivan manualni tretman kojem je glavni cilj tretiranje statike cijelog tijela.
Rolfing primarno tretira takozvane miofascijalne linije (mišići s pripadnim mišićnim ovojnicama i tetivama) i vezivno tkivo. Vezivno tkivo su osim navedenih mišićnih ovojnica i tetiva, kratke tetive – ligamenti, ovojnice unutrašnjih organa i niz drugih manje poznatih srodnih vezivnih tkiva.
Naglasak je na opuštanju miofascijalnih linija koje su koje su ‘skraćene’ iz nekog razloga ili su u jednoj vrsti kroničnog grča. Sustavno i metodički nastoji se opustiti zgrčene mišiće, ‘produžiti’ skraćene tetive, razdvojiti ‘slijepljene’ mišićne ovojnice i tetive, razdvojiti i omekšati priraslice i sraslice nastale od upala, udaraca, operacija i drugih ozljeda. Na ovaj način moguće je postići optimalniju pokretljivosti zglobova i optimalniju statiku tijela.
Ljudsko tijelo možemo usporediti s jarbolom, jedrom i konopcima. Jarbol su kosti, jedro su mišići, a konopci su vezivna tkiva. Sve djeluje sinergijski u međusobnoj ovisnosti.
Često je moguće vrlo dobro tretirati tako zvano ‘loše držanje’ postići mnogo bolju i optimalniju strukturu i statiku tijela. Tako mogu i nestati mnoge tegobe koje su uzrokovane “statičkim” promjenama strukture tijela.
Za izazivanje trajnih promjena vezivnog tkiva i cijele strukture / statike tijela, potreban je specifičan spor i intenzivan ‘Rolfing’ pritisak. Mnogi ga opisuju kao ‘vrlo ugodan’. Dio osoba čija su tkiva (mišići i tetive) u dugotrajnom, kroničnom grču, mogu Rolfing tretman doživjeti i kao ‘ugodno bolan’. Sva tkiva, sve miofascijalne linije koje su u optimalnom tonusu – nisu bolne na dodir, no kronično zgrčena i slijepljena tkiva često su u početku osjetljivija.
Važno je znati da svaka osoba uvijek sama određuje intenzitet pritiska.
Kako je nastao Rolfing?
da Paulina Rolf (1896-1979) bila je doktor biologije i jedna od prvih Amerikanki uopće koje su u to doba doktorirale na prirodoslovnom fakultetu. Tema doktorata bio je ljudski kolagen. Svoju metodu nazvala je ‘strukturalna integracija’. No, naziv tehnike Rolfing, izvedenica je iz njenog prezimena Rolf postao je prihvaćen 1960-ih godina.
Tijekom cijelog svog života intenzivno se bavila yogom, homeopatijom, osteopatijom kao i drugim holističkim metodama.
Bolovi u nekom dijelu tijela (lokomotorni sustav) mogu poticati od vrlo različitih uzroka. Dio tegoba potiče od premalo kretanja, prekomjerne težine, od često ponavljanih pokreta koji dovode do grča mišića, raznih ozljeda kao što su padovi, udarci, sportske ozljede, nakon operacija (smanjena pokretljivost, promijenjena statika tijela), od upalnih procesa, degenerativnih procesa (npr. artroza), od kalcifikata na tetivama kao i od autoimunih bolesti (reume, fibromijalgije i razne druge forme).
Rolfing, kao i svaka druga metoda, ima svoje “snage” i ograničenja…..
Bolovi u leđima
Pri bolovima u leđima tretiraju se sve miofascijalne linije (mišići i tetive) koje sudjeluju u pokretljivosti odgovarajućeg dijela leđa. Vrlo često tretira se i cijela statika tijela, tj. sve miofascijalne linije koje narušavaju optimalnu statiku. To znači da se tretira cijela dužina noge od stopala do kukova, mišiće zdjelice, vrlo važan mišić ‘psoas’, donji dio leđa i eventualno postojeći ožiljci u području trbuha.
Mišići i tetive nogu, zdjelice i leđa su vrlo jaki i masivni, stoga je potrebno više tretmana za ostvarivanje trajnije promjene.
Bolovi u vratu, ramenima, sindrom ‘teniskog lakta’, karpalni sindrom, trnci u prstima
Mišići i tetive ruku, ramena i vrata lako su dostupni za tretman i stoga relativno lako za tretirati. Zato je Rolfing tretman često vrlo učinkovit pri uklanjanju navedenih tegoba.
Uspjeh je moguće postići isključivo uz tretman cijele dužine pripadnih miofascijalnih linija, u ovom slučaju svih miofascijalnih linija koje počinju od tjemena glave, vrata, ramena, sve do dlana i prstiju, a koje završavaju na ključnoj, prsnoj kosti i na lopaticama.
Dio tegoba potiče od poremećene statike cijelog tijela. U tom slučaju se dodatno i ciljano tretira cijelo tijelo. Najčešće je potrebno omogućiti pokretljivost rebara tj. cijelog grudnog koša kao i omogućiti optimalniji nagib zdjelice koja je “temelj” za trup, vrat i glavu.
Glavobolje i neke vrste migrena
Rolfing tretman je učinkovit kod svih glavobolja i migrena koje potiču od mišićne napetosti. Tretira sve miofascijalne linije glave, od tjemena do prednje i stražnje strane vrata, mišiće vilice, mišiće za žvakanje, pripadne miofascijalne linije koje završavaju na ključnoj i prsnoj kosti i na lopaticama. Ima povoljan utjecaj na pokretljivost vilice (mandibularni zglob).
Jedan dio glavobolja i migrena vrlo uspješno tretira se drugim postupcima prirodne medicine (prikladna prehrana i općenito čišćenje organizma, alkalizacija i drugi individualno potrebni postupci).
Pogrbljeno držanje
Rolfing je jedna od rijetkih metoda koja primarno promatra i tretira cijelu statiku tijela. Po tome je i poznata. Što nas to sve ‘savija’? Premalo kretanja, dugotrajno sjedenje, rad na računalu i slični jednolični pokreti ili pak pretilost. Proživljene ozljede, padovi, lomovi kostiju, operacije.
Intenzivni emocionalni i intelektualni doživljaji također ostavljaju duboke tragove na tijelu. Iz svakodnevnog govora poznat nam je opis – ‘to mu je slomilo kičmu’ ili ‘pogrbio se preko noći’ – koji zorno opisuje posljedice.
Tijelo, emocije i intelekt čine jednu cjelinu, međusobno utječu jedno na drugo, u pozitivnom kao i u negativnom smislu. Stoga Rolfing tretmani mogu povoljno utjecati i na emocionalno ‘tijelo’ i pridonijeti izlazu iz emocionalnog grča. Ciljano i dozirano djeluje se na tkiva koja najviše narušavaju optimalnu statiku.
Važno je naglasiti da intenzitet promjene u strukturi tijela ovisi, između ostalog, o početnoj statici tijela, ‘kvaliteti’ vezivnog tkiva, o ozljedama koje su nam se dogodile tijekom života, kao i o emocionalnoj spremnosti i sposobnosti upuštanja u ‘promjene’. No vrlo često dolazi do vidljive promjene strukture tijela.
Ožiljci, tretman unutrašnjih ožiljkastih tkiva
(ne radi se o ožiljcima kože!)
Radi se o dubinskim promjenama nastalih ozljedom, rezom, upalom, zarastanjem,
ili stvaranjem priraslica. Novostvoreno tkivo je pretvrdo, sraslo, sljepljeno i
neintegrirano u lokomotorni sustav.
Na primjer,
- nakon operacija u trbušnoj šupljini (carski rez, operacija slijepog crijeva, žuči)
- nakon operacije kuka, ahilove tetive
- kod različitih nevidljivih ozljeda koje se subjektivno osjećaju nakon padova, tupih ozljeda, nategnuća, trzajnih ozljeda od prometnih nesreća
- promjene nakon dugotrajnih upalnih procesa (upale mjehura, subakutne upale slijepog crijeva), upale tetive ruke, ramena i drugih zglobova
- promjene nakon duže imobilizacije, nakon nošenja gipsa, longeta, ovratnika
Kalcifikati na tetivama
Kalcifikati na tetivama su često posljedica poremećaja metaboliziranja kalcija.
To je vrlo kompleksan poremećaj, koji se ne može tretirati manuelnim tehnikama. Postupci prirodne medicine mogu smanjiti tegobe i dijelom omogućiti otapanje kalcifikata.
Vrlo dobar način za vrlo realno i doslovno odstranjivanje kalcifikata je kelacija. (više možete pronaći u tekstu o kelatima ).
Kalcifikati na tetivama mogu biti i posljedica kronične upale tetive i okolnog tkiva. Uzroci mogu biti razni, najčešće je neki od mišića u grču (ozljeda, pad, istegnuće) ili je tetiva nakon ozljede i zarastanja postala “kraća”. Stoga se cijela miofascijalna linija više se ne može opustiti. Rolfing tretman često dovodi do trajnijeg opuštanja cijele pripadne miofascijalne linije i time omogućuje prekid nadražaja, a time i prekid upale. S prekidom upale dolazi s vremenom i do samostalnog otapanja kalcifikata. Dodatno, najčešće je potrebno primijeniti više drugih postupaka prirodne medicine.
Degenerativne promjene na zglobovima – artroze
Rolfing metoda može pomoći pri opuštanju kroničnog grča raznih mišića koji su nastali kao kompenzacija i zaštita od bolova. Vrlo često i ovaj upliv u strukturu tijela donosi neočekivano olakšanje. Eventualno, s promijenjenim, optimalnijim opterećenjem zgloba, opuštanjem tkiva oko samog zgloba (eventualno, oporavak opskrbe zgloba sa sinovijalnom tekućinom) može doći i do usporavanja degenerativnog procesa. To se posebno odnosi na kukove i ramena. Drugi postupci prirodne medicine često dovode do više ili manje dobrog oporavka.
Diskus hernija
Diskus hernija svrstana je pod degenerativna oboljenja lokomotornog sustava.
No, rjeđe, diskus hernija može nastati kao akutna ozljeda nakon jake trzajne ozljede ili pada.
U oba slučaja treba koristiti dobrobiti konvencionalne medicine, sredstva protiv bolova i mirovanje.
Nakon oporavka od akutne hernije diska, Rolfing tretmani mogu pomoći pri opuštanju kroničnog grča raznih mišića koji su nastali kao kompenzacija i zaštita od bolova. Kao već do sada opisano, Rolfing tretmanom možemo opustiti odgovarajuće miofascijalne linije i omogućiti optimalnije opterećenje zglobova.
Drugi postupci prirodne medicine su u ovom slučaju vrlo važni. Potrebno je razmisliti zašto je uopće došlo do degenerativne promjene kvalitete diska i kvalitete pripadnih ligamenata? Postupci koji su se pokazali učinkovitim u oporavku kvalitete diska su alkalizacija i mineralizacija tijela i postupci detoksikacije.
Autoimunološke bolesti
Autoimunološke bolesti lokomotornog aparata najčešće se NE tretiraju manualnim tehnikama. Drugi postupci prirodne medicine često dovode do više ili manje dobrog oporavka. Autoimunološke bolesti lokomotornog aparata, kao i sve druge autoimunološke bolesti – velikim dijelom potiču zbog poremećenog ‘centra’ našeg imunološkog sustava. Naš imunološki sustav je gotovo 80% asociiran s crijevnom florom. To znači da svaki tretman uvijek počinje sa oporavkom crijevne sluznice i crijevne flore. To je u pravilu dugotrajan proces koji objedinjuje više postupaka, usvajanje informacija i koncepata, upoznavanje postupaka koji su se iskustveno pokazali učinkovitim. Važan dio tretmana su obnova crijevne flore, alkaliziranje i remineraliziranje, pripravci i postupci za ublažavanje upala, te individualno primjerena prehrana.
Dodatni ključni pojmovi i literatura:
Tom Myers: Anatomy Trains
Ida Rolf: Rolfing
Peter Schwindt: Alles im Lot