Metabolizam stanice-izgaranje šećera

Fermentacija glukoze kao izvor energije jedna je od mogućnosti stanice da proizvede energiju. To je jedno evolucijsko dostignuće svake stanice koje postoji kao software u DNA. 
U zdravoj stanici ovaj, evolucijski gledano, puno stariji način proizvodnje energije nije u funkciji.
U trenutku kad stanica ostane bez ATP energije, uključuje ovu rezervu.
(zbog na primjer nedostatka enzima potrebnih za ATP stvaranje energije).
No, ostala je mogućnost archaea-e da, ovisno o unutrašnjem miljeu, (tj.u nuždi) može proizvoditi energiju i na „stari“ način – fermentacijom/vrenjem šećera tj. anaerobno (bez kisika). 
Danas se takva ljudska stanica naziva – rak stanica.

Po današnjim saznanjima pretpostavlja se da ljudska stanična jezgra ima biološki i evolucijski gledano - dvostruki genom. 
U pradavno doba, doba jednostaničnih organizama, došlo je do “spajanja“ dvije različite stanice kojima su genomi ostali neovisani jedan o drugom.
Ova pretpostavka o dvostrukoj prirodi genoma svake stanice objašnjava suvislo mnoge promjene koje možemo u praksi promatrati.
Početkom 70-tih godina znanstvenici su u dubinama oceana pronašli jednostanični organizam BEZ stanične jezgre. Ovaj je jednostanični organizam anaeroban (stvara potrebnu energiju BEZ kisika). Takav organizam do tada je bio još nepoznat, a postojeća znanja o evoluciji/biologiji dobila su važan novi podatak. 
Archaea je naziv za ove jednostanične anaerobne organizme bez stanične jezgre. 
Osim toga postoje i neke vrste bakterija BEZ stanične jezgre.
Nadalje, postoje i eukaria – to su stanice s pravom staničnom jezgrom. 
Prije vjerojatno 2,1 milijardi godina velike stanice archaea poslužile su kao stanice domaćini bakterijama bez stanične jezgre. Tako je nastala nova vrsta stanica – eukaria.
Iz eukaria stanica razvili su se svi viši organizmi tzv.višestanični organizmi – sve do biljaka, životinja i čovjeka.
Odlučujuća revolucionarna (biološko/evolucijska) spoznaja je da su sve eukaria stanice nastale fuzijom(spajanjem) i novostvorenom simbiozom prve dvije vrste organizama (archaea plus bakterije bez stanične jezgre).
S vremenom u eukariji su se razvili tzv. stanični organi kao i stanična jezgra. U “novoj“ staničnoj jezgri spojili su se genomi archaea-e (A – genom) i bakterije bez stanične jezgre (B - genom). Bakterije koje su postale dio eukarije unesle su u simbiozu svoju veliku prednost aerobnog metabolizma (stvaranje energije uz pomoć kisika). 
Dobivanje energije uz pomoć „sagorijevanja“ kisika (ATP produkcija) je
energetski gledano bitno izdašnija od dobivanja energije putem fermentacije/vrenja šećera (glikoliza).
Archaea stanice mogle su stvarati vrlo malo energije fermentacijom glukoze, tako da su također ovom fuzijom (spajanjem u simbiozu s bakterijom bez stanične jezgre) profitirale od aerobnog (SA kisikom) metabolizma bakterije bez stanične jezgre.

Danas se „potomci“ fuzionirane bakterije bez stanične jezgre nazivaju mitohondriji. Tokom mnogo milijuna godina ova se simbioza razvila i postala vrlo kompleksna.

No, ostala je mogućnost archaea-e da, ovisno o unutrašnjem miljeu, (tj.u nuždi) može proizvoditi energiju i na „stari“ način – fermentacijom/vrenjem šećera tj. anaerobno (bez kisika). 
Danas se takva ljudska stanica naziva – rak stanica.

Biokemičar i nobelovac Otto Warburg još je 20-ih godina prošlog stoljeća otkrio i opisao ove biološke stanične procese. Opisao je da stanica raka usprkos postojećeg kisika više ne proizvodi energiju uz pomoć kisika (ATP produkcija) već pretežno fermentacijom glukoze u staničnoj plazmi (glikoliza).
Ukoliko se milje unutar stanice promijeni, uvjeti za rad/život mitohondrija pogoršavaju se.
S vremenom se broj mitohondrija u stanici smanjuje. Preostali mitohondriji u stanici smanjuju svoju ATP produkciju. Time je eukarija stanica “umrla“. U tom trenutku postaje aktivan A-genom. Evolucijski/biološki gledano eukarija je regresirala u archaea-u. Ove archaea stanice produciraju ATP uz pomoć glikolize s posljedicom stvaranja vrlo velike proizvodnje toksičnih metaboličkih tvari koje se nagomilavaju u staničnoj plazmi. Stanica se nastoji očistiti od ovih metaboličkih nusprodukata i izlučuje ih u okolni međustanični prostor (Pischinger-ov sistem, međustanična tekućina, "matrix"). Jedan od glavnih otrovnih produkata je lijevo rotirajuća mliječna kiselina – vrlo jaka kiselina (ne treba je zamijeniti
s “dobrom“ desno rotirajućom mliječnom kiselinom). U tkivu tumora uvijek se nalazi visoka koncentracija lijevo rotirajuće mliječne kiseline. 
Jedna od pretpostavki je da ostale otrovne metaboličke produkte stanica nastoji “prorijediti“ time da se ubrzano dijeli jer više stanica akumulira više toksičnih produkata. Možda pak te otrovne tvari potiču stanice na brže dijeljenje. Sve u svemu dolazi do stvaranja sve većeg broja rak-stanica.
Od 20-ih godina do danas napisano je mnogo studija koje potkrepljuju i potvrđuju ove navode.