Detaljniji opis djelovanja vježbi disanja sa Frolovom disalicom

Fiziologija disanja
Eritrociti, crvena krvna zrnca,  su krvne stanice koje prenose kisik O2 i ugljični dioksid CO2.
U trenutku prolaska kroz pluća, eritrociti se uvijek u potpunosti napune kisikom uz istovremeno otpuštanje CO2 koji izdahnemo.
U plućima, u eritrocitu dolazi do istovremenog izlaska CO2 i ulaska O2. (Verigo Bohr efekt)
Eritrociti sa O2 arterijskim sustavom dolaze do arterijskog kapilarnog sustava i ispuštaju O2 u međustaničnu tekućinu uz istovremeno preuzimanje CO2 iz međustanične tekućine.

U kapilarnom sustavu, u eritrocitu dolazi do istovremenog izlaska O2 i ulaska CO2.
O2 izlazi a CO2 ulazi u eritrocit. (Verigo-Bohr efekt)

Ukoliko u međustaničnoj tekućini ne postoji dovoljno CO2 tada O2 ne može izaći iz eritrocita.
Eritrocit sa kisikom vraća se u venski sustav i putuje natrag do pluća.
To znači da iako je krv (eritrociti) prepuna kisika, on ne izađe u tjelesne tekućinu.
Ovaj fenomen može biti tako intenzivan da jedan dio ljudi ima svijetliju vensku krv!
Ti ljudi guše se iznutra zbog nedostatka kisika u međustaničnoj tekućini.

Ovo su fiziološke činjenice, potrebno ih je poznavati.
Način da se ostvari dovoljni nivo CO2 u međustaničnoj tekućini je
kretanje (mišićni rad ima kao nusprodukt CO2)
vježbe disanja koje smanjuju hiperventilaciju– pranayama-, Bouteyko-, Frolov vježbe

U mojoj praksi, vježbe disanja sa Frolovom disalicom pokazale su se kao najefikasnije i najlakše za izvođenje.

Interesantan je podatak da je optimalno zasićenje međustanične tekućine sa CO2 ujedno i maximalno zasićenje. Svaki odmak od optimuma je poremećaj.

Zašto nedostaje CO2 u međustaničnoj tekućini? (posljedica hiperventilacije)
Odgovor nam daje već i Ayurvedska medicina, koja smatra da svaka bolest počinje sa stresom.
U kontekstu današnjeg načina života, ukoliko imamo stresni period, pokreću se isti stari biološki procesi kao da imamo  npr. susret s medvjedom. Stvaraju se  odgovarajući hormoni koji nam omogućuju da se suočimo sa velikim fizičkim naporom.
Mnogi poznaju riječi hormon adrenalin i “fight or flight” (bori se ili bježi)
Adrenalin omogućuje veće mišićne napore, no mnogi zaborave još jednu ključnu ulogu adrenalina.
Naime, disanje se produbi i poveća se frekvencija udaha po minuti.
Najveći dio stresa danas traje dugo vrijeme, bez odgovora u obliku borbe ili bjega.
Ukoliko stres traje duže od 3-4 tjedna, naš stari mozak poprimi ovaj modus disanja kao normalan modus.
Stresna faza u životu prođe, naš stari mozak treba ponovo 3-4 tjedna da prihvati prikladan modus disanja.
To smo prije uspijevali postići za vrijeme 3-5 tjednog godišnjeg odmora. Za to vrijeme, cijeli sustav se “smirio”, stari mozak prihvatio je smirenost kao normalan modus. Nakon višetjednog godišnjeg odmora vraćali smo se na radno mjesto svježi i odmoreni.
Danas se to pre rijetko događa.

Zadržavamo stresni modus disanja, tako da u stanju mirovanja (sjedenja, vožnje, rada, spavanja) i dalje dišemo kao da trčimo (borba ili bjeg).
Na taj način smo u stanju hiperventilacije. Ne stvara se potreban CO2 iz mišićnog rada, i mi polako izdišemo CO2 iz međustanične tekućine.
Nedostatak CO2 u međustaničnoj tekućini dovodi do toga da se O2 iz eritrocita ne ispušta. Stanice više nemaju mogućnost dobiti kisik u citoplazmu, mitohondriji nemaju dovoljno kisika za svoj rad.
To je početak svake bolesti. (barem tako kaže Ayurveda)